Bitka na Sutjesci, od 15. svibnja do 16. lipnja 1943. bila je zajednički napad Sila osovine koji je za cilj imao uništenje jugoslavenskih partizanskih jedinica u bilzini Sutjeske u jugoistočnoj Bosni. Odbijanje te ofenzive je bila prekretnica za Jugoslaviju u Drugom svjetskom ratu.
Nijemci su nazvali taj plan Operacija Schwarz ("Crno"). Ova ofanziva je uslijedila nakon Operacije Fall Weiss (Bitka na Neretvi) koja nije uspijela ostvariti isti cilj: slomiti partizane i zarobiti njihovog vođu Josipa Broza Tita, Njemcima poznatog kao "Walter" (što mu je bilo tajno ime prije rata u komunikaciji sa SSSR-om). U poslijeratnoj Jugoslaviji ta se operacija nazivala i Peta neprijateljska ofenziva.
Sile Osovine su okupile oko 127,000 kopnenih vojnika i oklopnih vozila, uključujući Njemačke, Talijanske, ustaško-domobranske, i Bugarske jedinice, te preko 300 zrakoplova, pod Njemačkim zapovjedništvom, protiv 18,000 vojnika operacijske grupe od 16 brigada Jugoslavenske Narodnooslobdilaček vojske. Nakon što su okupili trupe, Nijemci su započeli sa ofenzivom na 15. svibnja 1943. Sile Osovine su iskoristile svoju prednost u početnoj poziciji da okruže i izoliraju partizane na području Durmitora, koji se nalazi izmađu rijeka Tare i Pive u planinskom dijelu sjeverne Crne Gore i natjerale ih u žestoke borbe kroz cijeli mjesec na krševitom terenu.
9. lipnja su Nijemci skoro uspjeli u naumu da likvidiraju Tita kad je bomba pala pored čelne grupe i ranila ga u ruku. Titov pas Njemački ovčar Luks se po opisima događaja žrtvovao da spasi Titu život.
Suočena sa skoro isključivo njemačkim trupama u završnom okruženju NOA se konačno uspjela probiti preko Sutjeske kroz linije 118. Njemačke, 104. Jägerske i 369. Hrvatske Pješačke divizije na sjeverozapadnom pravcu, prema istočnoj Bosni. Tri brigade i središnja bolnica sa preko 2000 ranjenika su ostale okružene, i po Hitlerovoj naredbi, Njemački vrhovni zapovjednik general Alexander von Löhr je naredio i izvršio njihovo uništenje, okrutni Njemački vojnici su ubijali bez biranja, ubivši i ranjenike te nenaoružano liječničko osoblje. Uz to jedinice NOA trpile su i od nedostatka hrane i lijekova, i mnoge je pokosio tifus.
Ukupno je stradao 6,391 partizan, više od trećine vojnika koji su ušli u borbe. Njemački zapovjednik na bojnom polju general Rudolf Lüters je u svom završnom izvješću opisao "komunističke pobunjenike" kao "dobro organizirane, vješto vođene i s nevjerojatno visokim borbenim moralom".
Odmah po proboju NOA se regrupirala i započela protuofenzivu u istočnoj Bosni, čisteći utvrde Sila Osovine u Vlasenici, Srebrenici, Olovu, Kladanju i Zvorniku tokom slijedećih 20 dana.
Ta bitka je bila prekretnica prema partizanskoj kontroli zemlje i postala je važan dio kulture u poslijeratnoj Jugoslaviji.
Izvor:
https://www.youtube.com/watch?v=Skue0ec5Bn8